FORUM O WW2 !!!!!!!!!
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Paul Hausser

Ići dole

Paul Hausser Empty Paul Hausser

Počalji  dejina81 Sre Jan 23, 2008 6:47 pm

Paul Hauser (Paul "Papa" Hausser, 7. oktobar 1880. - 21. decembar 1972.) je bio General-potpukovnik Nemaèkog Rajhsvera a kasnije i SS-Oberstgrupenführer SS-a.


Rani period

Paul Hauser je roðen 7. oktobra 1880. godine u Brandenburgu na Hafelu. Sledeæi primer svog oca (Major Kurt Hauser), odluèio se ѕa vojnièki ¾ivot. Kadetsku skolu Berlin-Lihterfelde pohaðao je u periodi 1892. - 1896. godine a akademiju 1896. - 1899. godine. Tokom kadetskog ¹kolovanja meðu njegovim ¹kolskim drugovima nalazili su se Ginter Kluge i Fedor fon Bok, koji æe tokom Drugog svetskog rata dostiæi èin Felmar¹ala Vermahta. Hauser je 18. marta 1899. godine dobio èin Potporuènika da bi veæ 20. marta bio poslat u 155. pe¹adijski puk koji je rasporeðen i Breslavu (sada Vroclav).

U periodu od 1903. do 1908. godine bio je naèelnik regimente 2. bataljona, posle èega je zamenjen i poslat u Berlin. Tu je Hauser za naredne tri godine (do 1911.) zavr¹io Vojnu Akademiju. 9. novembra 1912. godine Paul Hauser se o¾enio Elizabetom Gerard, sa kojom ima jedno dete.

Za vreme Prvog svetskog rata Hauser je bio na razlièitim ¹tabskim du¾nostima kako na Zapadnom tako i na Istoènom frontu: ¹tab prestolonaslednika Ruprehta Bavarskog, VI korpus; naèelnik operativnog odelenja u ¹tabu 109. pe¹adiske divizije; komandant 88. puka. Tokom rata vi¹e puta je bio odlikovan: Gvozdeni krst I reda, Gvozdeni krst II reda, Vite¹ki krst sa maèevima doma fon Hoencolern, Vite¹ki krst Saksonskog ordena Alber I klase, Vite¹ki krst Virtember¹kog ordena Fridrih I klase.

Posle rata saglasno Versajskim mirovnim ugovorom, Nemaèka armija (Rajhsver) smanjena je od nekoliko miliona na svega 100.000 vojnika. I pored velikog smanjenja Hauser je ostao u sli¾bi sa èinom Potpukovnika. Do 1922. godine bio je naèelnik operativnog odelenja u ¹tabu 2. pe¹adiske divizije. Od januara 1923. pa do aprila 1925. godine komandovao je 3. bataljonom 4. pe¹adiskog puka, da bi u toku 1925. godine postao naèelnik ¹taba 2. pe¹adiske divizije. Njegov predpostavljeni, bio je èovek koji æe u Drugom svetskom ratu dostiæi èin Felmar¹ala i biæe nosioc Vite¹kog krsta, Gerd fon Rund¹tet. Drugi ¹tabni oficir u to vreme takoðe æe biti nosioc Vite¹kog krsta a postaæe i inspektor tenkovskih jedinica, Hajnc Guderijan.

1. januara 1927. godine Hauser pruzima komandu nad 10. pe¹adiskim (Saksonskim) pukom, a od 1. jula naredne godine postaje komandant ¹kolskog poligona Mizingen. U decembru 1930. godine dobija komandu nad 4. pe¹adiskom divizjom i komandu vojnog odelenja u Magdeburgu. 31. januara 1932. godine Hauser sa èinom General-potpukovnik dobija otkaz.

Prelazak u SS

Od februara 1933. godine do aprila 1934. godine èlan je organizacije Èelièni ¹lemovi u Berlin-Brandenburgu. Marta 1933. godine pristupa juri¹nim odredima (SA) kao Standartenführer (ekvivalent Pukovnik) u 125. rezervnu brigadu.

15. novembra 1934. godine pristupa SS-u (redni broj 239795) i uskoro je postavljen za komandanta junkerske ¹kole SS-a u Braun¹vajgu. On razraðuje ¹kolski plan nastave i uvodi èvrsto fizièko vaspitanje. Njegov rad visoko je ocenio Hajnrih Himler i 1. avgusta 1935. godine Hauser je postavljen na mestu inspektora junkerskih ¹kola SS-a. Od 1. juna 1936. do 1. oktobra 1937. naèelnik je Operativne uprave pri Glavnoj upravi SS-a, a od 1. oktobra 1936. do 10. avgusta 1939. godine i inspektor jedinica za obuku SS-a. Hauser je bio odgovoran za obuku svih vojnih formacija SS-a, osim jedinica Totenkopf - Mrtvaèke glave.

1. maja 1937. godine uèlanjuje se u Naci partiju NSDAP.

Hauser se zalagao za uvoðenje maskirnih uniformi i jedinice Vafen-SS. Rukovodio je formiranjem prvih pukova SS-a: "Dojèland", "Germanija" i "Firer", od kojih je 18, marta formirana SS divizija "Rajh" pod njegovom komandom. Meðutim Nemaèko rukovodstvo je donelo odluku da za vreme Poljske kampanje, divizija ne uèestvuje kao celina veæ da njeni pukovi dejstvuju u sastavu razlièitih armijskih formacija.

Drugi svetski rat

Prilikom izbijanja Drugog svetskog rata Hauser se nalazio u ¹tabu tenkovske divizije Vernera Kempfa. 9. oktobra 1939. godine Hauser preuzima komandu nad SS motorizovanom divizijom "Rajh", koja æe se kasnije razviti u oklopnu diviziju. Na Zapadnom frontu 1940. godine vr¹i borbena dejstva u Holandiji, Belgiji i Francuskoj. Od juna do avgusta 1940. godine nalazio se na mestu naèelnika komandne uprave Vafen-SS-a u Glavnoj operativnoj upravi SS-a. Tokom marta 1941 godine SS divizija "Rajh" je predislocirana u Rumuniju kako bi uzela uèe¹æe u Balkanskoj kampanji.

Jula 1941. godine Hauser je na èelu SS divizija "Rajh" uzeo uèe¹æe u napadu na Sovjetski savez. Kao jedinica Grupe armija "Centar" divizija je pokazala stra¹nu udarnu moæ prilikom proboja ruske pograniène odbrambene linije. Uèestvuje u opkoljavanju sovjetske vojske severno od Baranovièa, borbama kod Smolenska (Smolenska bitka) i opkoljavanju Kijeva. Za velike uspehe (103 uni¹tena tenka i razbijena 100-ta sovjetska divizija) svoje divizije, Paul Hauser je odlikovan Vite¹kim krstom 8. avgusta 1941. godine. Nakon nekoliko operacija kraj Jaroslava, Istra, G¾atska i Gomelja, divizija se pribli¾ila Moskvi. U vreme ¾estoko krvave borbe kod Gjaèma, voðene pri najte¾im meteorolo¹kim uslovima, General Vafen-SS-a (od 1. oktobra 1941. godine) usled te¹kog ranjavanja gubi desno oko.

Posle bolnièkog leèenja od nekoliko meseca, Hauser kao oficir SS-a sa najveæim èinom, 1. juna 1942. godine dobija komandu nad 2. SS oklopnim korpusom. U to vreme korpus se nalazio u Francuskoj i bio sastavljen od 3 SS divizije ("Lièna garada Adolfa Hitlera", "Rajh", "Mrtvaèka glava"). Nakon uèe¹æa u okupaciji ju¾ne Francuske u novembru 1942. godine, korpus je tokom januara 1943. godine prebaèen na Istoèni front, gde je uzeo uèe¹æe u operaciji kod Oskola. 15 . februara 1943. godine, Hauser se sa svojim korpusom na¹ao napola okru¾en od Sovjetske 3. tenkovske i 69-te armije. U takvoj situaciji on je predlo¾io kao re¹enje da se povuèe sa svojom vojskom na nov odbrambeni polo¾aj. Hitler je kao i uvek bio protiv bilo kojeg vida povlaèenja, zato je dao jasno nareðenje - odbrana do poslednjeg èoveka. I ovog puta se Hauser pokazao kao mudar, smeo i samostalo dejstvujuæi oficir, koji se nije slepo podèinio izdatoj naredbi. Odbio je da izvr¹i Firerovo nareðenje i povukao se na nove polo¾aje. Tom smelom odlukom uspeo je na vreme da spasi nekoliko nemaèkih divizija sigurnog opkoljavanja. Odmah nakon povlaèenja korpus je spojen sa tenkovskim jedinicama General-pukovnika Hermana Hota, da bi krajem februara 1943. godine uèestvovao u treæoj bici za Harkov. U ovom napadu, Hauser je komandovao levim krilom. 9. marta 1943. godine razbio je 6. sovjetsku armiju Generala Popova i pribli¾io se Harkovu, koji je osvojio 14. marta 1943. godine. Taj uspeh je spasio Hausera od posledica koje su ga èekale zbog neizvr¹enog Firerovog nareðenja. Umesto kazne Hauser je dobio Hrastovo li¹æe, koje je pak Hitler zadr¾ao do jula 1943. godine zbog Hauserove pokazane neposlu¹nosti.

Nemaèki tenkovi tipa Tigar iz SS divizije "Mrtvaèka glava" nastupaju kroz Rusku ravnicu u Kurskoj bici

U leto 1943. godine 2. SS oklopni korpus je sa svojim elitnim divizijama "Lièna garda Adolfa Hitlera" (Jozef Ditrih), "Rajh" (Valter Kriger) i "Mrtvaèka glava" (Herman Pris), uèestvovao u operaciji "Citadela". U te¹kim borbama kod Kurska (vidi Kurska bitka), korpus koji se nalazio u sastavu 4. oklopne armije, pretrpeo je velike gubitke. 12. jula 1943. godine Hauser je predvodio svoje tri divizije u tenkovskoj bitci kod Prohorovke. Ta bitka je postala poznata po tome ¹to je u njoj uèestvovalo vi¹e od 1000 tenkova i spravom se smatra najveæom tenkovskom bitkom u Drugom svetskom ratu. Kako u narednim danima nije postigla re¹avajuæi proboj a pretrpele velike gubitke, 4. oklopna armija Hermana Hota poèela je sa povlaèenjem. Nemci su 5. avgusta napustili Belgorod a 23. avgusta i Harkov.

Po¹to se oèekivala skora kapitulacija Italije, Nemci su napravili plan za brzu okupaciju severne i srednje Italije. Po tom planu 2. SS oklopni korpus trebalo je prebaciti sa Istoènog fronta u Severnu Italiju, meðutim od toga se odustalo jer je korpus u to vreme usled stalnih odbrambenih borbi bio desetkovan. Zato je odluèeno da se korpus prvo po¹alje u Francusku radi popune i predaha vojnika. Tokom decembra 1943. godine korpus je stigao u Francusku. U njegovom sastavu od predhodnih divizija, ostala je samo 1. SS oklopna divizija "Lièna garda Adolfa Hitlera", ali su zato pridodate dve novoformirane divizije - 9. SS motorizovana divizija "Hohenctaufen" i 10. SS motorizovana divizija "Frundsberg".

Aprila 1944. godine korpus je pod Hauserovom komandom krenuo natrag na Nemaèko - Sovjetski front kod Ternopolja. Tu je korpus uèestvovao u oslobaðanju nemaèkih trupa opkoljenih na prostoru Kamenec - Podolski.

Nakon saveznièkog iskrcavanja u Normandiji, 2. SS oklopni korpus je natovaren na ¾eleznièke vagone i ponovo krenuo put Francuske. Nekoliko dana po dolasku u Normandiju korpus uspeva da zaustavi ofanzivu VIII Britanskog korpusa na levom krilu napada na Kaen.

27. juna 1944. godine, SS oficir sa najvi¹im èinom u ratu, Hauser preuzima komandu nad 7. armijom a predaje komandu korpusa buduæem nosiocu maèeva za Vite¹ki krst SS-Gruppenführer-u Vilhelmu Bitrihu. Na dan 1. avgust Hauser je unapreðen u SS-Oberstgruppenführer (ekvivalent General-pukovnik). Taj èin su dostigla samo jo¹ tri oficira SS-a: Jozef Ditrih, Kurt Dalueg i Franc ©varc.

7. Nemaèka armija uèestvovala je u najte¾im odbrambenim borbama u centru desanta. U te¹kim borbama Hauserove jedinice povremeno su dovodile saveznièku vojsku u te¹ku situaciju, ali nisu uspele gotovo nigde da zaustave njihovo napredovanje, da bi se na kraju (19. avgust 1944. godine) ogroman broj vojnika 7. armije na¹ao opkoljen u takozvanom D¾epu kod Faleza.

Zahvaljujuæi Bitrihu koji je sa 2. SS oklopnim korpus uspeo da probije obruè, 50000 nemaèkih vojnika zajedno sa te¹ko ranjenim Hauserom je uspelo da se izvuèe iz obruèa. Nakon ranjavanja Hausera, novi komandant 7. armije postao je General Eberbah, koji nije uspeo da se izvuèe iz obruèa.

Kao priznanje za uspe¹nu odbranu u Narmandiji, SS-Oberstgruppenführer Hauser dobio je maèeve za hrastovo li¹æe Vite¹kog krsta (11. nosioc ovog odlikovanja u SS-u). Hauser je zamenio Himlera 23. januara 1945. godine na mestu komandanta grupe armija "Gornja Rajna". Meðutim 29. januara grupa armije "Gornja Rajna" je rasformirana, pa Hauser preuzima komandu nad grupom armija "G" u Oberhajmu. U sastavu ove grupe armija nalazile su se: 1. armija, 7. armija i 19. armija. Osnovni zadatak Hausera bio je odbrana Manhajma, Hajdelberga i Karlsruea.

2. aprila 1945. godine Hauser je tra¾io od Hitlera dozvolu za povlaèenje u dubinu Nemaèke teritorije. Nakon intenzivne debate sa Hitlerom, on je smenjen sa polo¾aja komandanta grupe armije "G" a na njegovo mesto do¹ao je General ©ulc. Dana 8. maja 1945. godine Hauser se predao amerièkoj vojsci.

Posle rata

Hauser je ostao u vojnom zarobljeni¹tvu sve do 1949. godine. Na Meðunarodnom sudu u Nirnbergu (vidi:Nirnber¹ki proces) bio je glavni svedok odbrane SS-a. Osuðen je na 2. godine radnog zatvora.

1951. godine Paul Hauser, Feliks ©tajner, Jozef Ditrih i Kurt Majer su osnovali savez veterana SS-a (HIAG) i borili se bezuspe¹no za priznavanje Vafen-SS-a kao èetvrti rod vojske u Nemaèkoj tokom Drugog svetskog rata. Kao precednik te organizacije on je zastupao strogu razliku izmeðu borbenih jedinica Vafen-SS i SS jedinica odgovornih za koncetracione logore.

Autor je dve knjige Waffen-SS im Einsatz i Soldaten wie andere auch

Paul Hauser je umro u 92. godini 21. decembra 1972. godine u Ludvigsburgu, Virtemberg. Sahranjen je na Minhenskom groblju Valfridhof.
dejina81
dejina81

Broj poruka : 8
Datum upisa : 21.01.2008

Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu